👨🏼‍🍳 Malo o održivosti i ekspresnim uštedama

Author

Darko Kontin
November 13, 2024

Hej foodie prijatelji! 

Dobro došli u novi broj Gastro Dnevnika newslettera u kojem svaka dva tjedna donosim najukusnije recepte, razmišljanja o spicy gastro temama, nefiltrirani uvid u food bloger svakodnevicu i još puno dodatnog zabavnog (ponekad i informativnog) gastro sadržaja.

Možda ste primijetili da je naš Gastro Dnevnik ponovo napravio pauzu i da nisam ispunio obećani rok za objavu. 😇 

Nekad, a taj “nekad” bude “često” u mom slučaju 😅, se desi da nas obaveze savladaju usprkos svim našim pokušajima da tako ne bude.

Mnogi će okriviti užurbani ritam života, dok će drugi odgovornost preuzeti ili svaliti na sebe.

No, možda je problem u težnji za onime što danas nazivamo „održivost“ – ne samo u kontekstu okoliša ili gastronomije, već i u svakodnevnim navikama i načinu na koji si organiziramo i prioritiziramo život.

Težiti održivosti u bilo kojem smislu je pohvalno, svima bi to trebao biti cilj, ali ako nismo oprezni održive navike brzo postanu neodržive!

A mi u tom trenutku krenemo nepotrebno trošiti ono najbitnije… ne novac, već sebe i svoje mentalno zdravlje. Ili kako bi se u gastro žargonu reklo - izgorimo.

Pojam “održivost” danas ima puno značenja, i koristi se u raznim kontekstima.

Održivost je postala univerzalno prihvaćena kao nešto dobro, i nešto što se ne preispituje… isto kako smo bez promišljanja i skepticizma godinama trpali u sebe sve što je na sebi imalo oznaku “bez masti”, a danas i “bez šećera”.

Drugi popularni izrazi poput “zero waste”, pa sve do “meal prepa”, također kroz sebe promoviraju neku verziju održivosti.

Nažalost, kao i oko svih popularnih i bitnih tema, i ovdje postoji više dezinformacija i loših savjeta, nego onih korisnih.

Zato bi i ovdje trebali (kao i za sve u životu) kritički promisliti prije nego slijepo krenemo pratiti nečiji primjer ili savjet koji nam obećaju pomoći, uštedjeti vrijeme i novac, te povećati kvalitetu života.

Prije dva tjedna bio sam na konferenciji “Hrana bez otpada - put prema održivoj budućnosti Hrvatske” koju je organizirao Jutarnji List s partnerima.

Poražavajuća je statistika da se godišnje samo u Hrvatskoj baci toliko hrane da bi njome mogli napuniti karavanu šlepera dugu od Zagreba do Slavonskog Broda (210 km).

S jedne strane hrana nam je sve skuplja i zbog toga nedostupnija, dok s druge strane veliki dio zdravih i ispravnih namirnica sami bacimo.

Iako veliki trgovački lanci godinama aktivno optimiziraju procese nabave i prodaje, te bolje upravljaju sa zalihama, problem bacanja hrane se ne smanjuje. Zašto?

Zato što ponašanje trgovaca i proizvodnja proizvođača ovisi o navikama nas krajnjih potrošača.

Za razliku od proizvođača i trgovaca, mi nismo podložni regulacijama. Stoga su naši izbori, bez obzira koliko mali bili, presudni za to koliko hrane na kraju dolazi od proizvođača do trgovaca, zatim od trgovaca do naših domova gdje mi veliki dio te hrane odlučimo baciti.

Mi smo ti koji nasjedamo na podmukle marketinške trikove pa kupimo 10 po cijeni 8, dok nam treba samo jedan taj proizvod.

Mi smo ti koji kupujemo 30% povoljniju namirnicu pred istekom roka trajanja samo kako bi 80% te iste namirnice bacili jer je ne uspijemo potrošiti na vrijeme. A često je bacimo napamet, bez provjere ispravnost bačene namirnice, prateći samo ono što piše na etiketi kao da je Sveto Pismo.

Mi smo ti koji ispečemo 4 kg pilećih prsa (ostatak pileta ode kamo?) i skuhamo 5 kg riže 2 tjedna unaprijed za potrebe meal prepa kojeg na kraju bacimo jer ne znamo propisno skladištiti obrađene namirnice koje se onda pokvare. Ili se pokvare zbog toga jer nismo uzeli u obzir da nam se neće jesti ista podgrijana hrana baš svaki dan u tjednu.

A da ne govorim kako je većina, ne svi, meal prepova zapravo rasipanje našeg dragocjenog vremena, resursa i energenata (koliko nam stvarno treba dodatnih plastičnih vrećica da sačuvamo neiskorištenu i već konzerviranu hranu dragi moji Masterchef kandidati?!).

Kada bi se mi kao potrošači naučili bolje organizirati i kvalitetnije planirati obroke vjerujem da bi se svi akteri koji su uključeni u to da hrana s naših farmi i polja dođe do našeg stola vrlo brzo doveli u red. Ako ne ciljano, onda sigurno silom prilika i poradi smanjivanja troškova poslovanja.

Zato mi je fascinantno koliko se malo radi na edukaciji djece o tome što je prava održivost, i što se skoro pa ništa ne radi na edukaciji nas potrošača da donosimo kvalitetnije odluke kada odemo u kupovinu, a onda i da kupljeno stvarno održivo iskoristimo u našim domovima.

Održivo nije samo kupiti platnenu vrećicu ili uzeti proizvode s oznakom „eco-friendly“.

Prava održivost od vas neće zahtijevati dodatnu kupovinu, niti će vas gurati u pripremu jela od ostataka hrane.

Održivo ne znači jesti hladnu, staru, niti jednoličnu hranu!

Prava održivost je stanje uma!

Uz tom duhu, pitam vas, je li vam zanimljiva ova tema? Želite li da je detaljnije razradim kroz sljedeći broj ili brojeve Gastro Dnevnika? Imam već u planu neke ljude koje bih rado uključio u raspravu oko ove teme, pa samo trebam vašu potvrdu i smjer u kojem želite da se ova tema razvije kao bi vam bila od koristi. 🙂 

A do tada se nadam da ćete kroz male promjene i sami osjetiti koliko je održivost zapravo jednostavna – i koliko se malo toga treba promijeniti da bismo mnogo toga sačuvali!

🧩 Što sam naučio?

Shvatio sam koliko toga zapravo ovisi o malim, svakodnevnim odlukama pojedinaca, i koliko te odluke mogu biti različite od onoga što se formalno promovira kao „zero waste“ i “održivi način življenja”.

Dio svog djetinjstva proveo sam na selu, gdje se nije ništa bacalo. Ali to nije bio onaj „zero waste“ o kojem danas čitamo, već jednostavna životna mudrost. Ljudi su znali iskoristiti ono što su imali jer nisu imali ničega dovoljno za bacanje.

Kruh se je uvijek mogao osušiti za mrvice, povrće i meso završavali su u temeljcima, a ostaci hrane, čak i one kuhane, iskoristio se za dohranu životinja.

Tada je održivost značila da se kompost koristio kao prirodno gnojivo koje je u zemlju vraćalo nutrijente koji su prethodnom proizvodnjom iz nje iscrpili, i zbog kojeg bi pred sobom na tanjuru imali nutritivno bogatije i kvalitetnije namirnice.

Možda su današnji koncepti „zero waste“ i “održivost” previše umjetni – možda i trošimo više energije u pokušaju da sve upakiramo u održivost nego što zaista doprinosimo planeti.

Prošlost nas može mnogočemu naučiti! Zašto je ne poslušamo?

👨🏼‍🍳 Ekspresna ušteda

Ono što vidim da se često zanemaruje u kuhinji kada se priča o “zero waste” je potrošnja energije prilikom kuhanja.

Ako se potrošnja energije i stavi u fokus to je najčešće kroz super brza i jednostavna, ali zbog toga i manje ukusna jela, dok se komplicirana jela s duljom pripremom koja su zbog uloženog vremena ukusnija, ali i dolaze s većom potrošnjom energije, zanemaruju.

Također, brza hrana čak i kada je doma pripremljena u pravilu znači korištenje velikog broja ultra procesiranih namirnica s kojima se pokušava nadomjestiti onaj okus jela koji bi se vremenski duljom termičkom obradom postigao.

Ali te “uštede” vremena i trikovi za postizanje kompleksnijih okusa su tema za neki drugi put… ono što sam zapravo htio reći je da sam od prije dva tjedna vlasnik novog ekspres lonca. 😁 

Ekspres lonac nisam u kuhinji koristio preko 15 godina. Zaboravio sam, a i zanemario, koliko kuhanje u ekspres loncu skraćuje vrijeme kuhanja svih jela, koliko su ta jela ukusnija, i koliko se manje energije potroši za pripremu tih jela.

Ako vas zanimaju neke od prednosti kuhanja u ekspres loncu, zašto sam mu odlučio ponovno dati šansu, te koja sam dva prefina jela u njemu skuhao, pogledaj unboxing reel u nastavku.

🤤 Vaša jela zazubica vrijedna

Iako sam slani tip, ovaj put ste mi zazubice izazvali slatkim jelima i desertima.

Imaš jelo ili foodija kojeg bi volio/ljela predstaviti svim čitateljima Gastro Dnevnika? Javi mi putem Instagram poruke ili direktno na email o kome se radi, i probat ćemo ga/ju uključiti u sljedeće izdanje GDa.

⏰ Ne propustite!

  • Barbeerian BBQ & Beer u subotu (16.11.) otvara svoja vrata na adresi Opatovina 35 (bivši Craft Room). Barbeerian je zamišljen kao fuzija BBQ street fooda i urbanog pivskog bara, te kao mjesto za okupljanja zaljubljenika u dimljeno meso, vrhunska piva, glazbu i dobar provod. Vidimo se na otvorenju, a nedugo nakon toga na blogu i Instagramu očekujte recenziju Barbeeriana.

  • Više od 75 Mövenpick hotela diljem svijeta ponovo se udružuju kako bi podržali lokalne zajednice kroz globalnu inicijativu Kilogram dobrote 2024. Ako se želite uključiti u ovu hvale vrijednu akciju pošaljite ili osobno donesite svoje donacije do 15. studenog u Mövenpick Zagreb i ostavite ih na označenom području u lobiju hotela. Više informacija o tome kako sudjelovati u ovoj akciji pogledajte ovdje.

📸 Foto inspiracija tjedna

Došli smo do kraja još jednog broja Gastro Dnevnika!

Hvala vam što ste ga cijelog pročitali!

Ako znate nekoga kome bi ovaj newsletter bio zanimljiv ili koristan slobodno mu proslijedite ovaj link kako bi se prijavio/la.

Novi broj Gastro Dnevnika izlazi za dva tjedna!

Do tada se radujem vašem mišljenju oko ovog broja, sugestijama kako učiniti newsletter boljim i vašem uključivanju u razne teme koje sam spomenuo u ovom broju.

Do sljedećeg čitanja lijep pozdrav!
Darko Kontin s Darkove Web Kuharice

Daily News for Curious Minds

“I stopped watching the news, so sick of the bias. Was searching for an alternative that would just tell me WHAT happened, with NO editorializing. I found it. It’s called 1440. It assumes you are smart enough to form your own opinions.”