Hej foodie prijatelji! 

Dobro došli u novi broj Gastro Dnevnika newslettera u kojem svaka dva tjedna donosim najukusnije recepte, razmišljanja o spicy gastro temama, nefiltrirani uvid u food bloger svakodnevicu i još puno dodatnog zabavnog (ponekad i informativnog) gastro sadržaja.

Nedavno sam shvatio da sam punih 16 godina bio na nekoj vrsti ekstremne eliminacijske dijete.

Kao klinac držao sam se poprilično dosadnog jelovnika – juha za doručak, juha za ručak, i možda, pogađate, još malo juhe za večeru. Meso? Zaboravite. Riba? Nema šanse!

Eh, da su mi takve postavke u glavi danas! 😀 

Negdje na polovici srednjoškolskog obrazovanja konačno sam zavolio meso, ali sve iz mora sam i dalje izbjegavao (s iznimkom prženih lignji koje sam obožavao jesti s par kapi limunovog soka i domaćim tartar umakom od kiselih krastavaca i kopra).

“Tko se može najesti od jedne ribe?!” bilo je moje razmišljanje, a to što se riba još mora i očistiti od kostiju da bih u njoj uživao nije pomoglo.

Tog stava prema morskoj hrani bi vjerojatno bio i danas da me život nije gurnuo potpuno nespremnog u turizam.

Prije nego što sam pokrenuo DWK blog, silom prilika završio sam u kuhinji kao ispomoć mami.

Mamina domaća spiza brzo je postala hit među gostima, pa je broj naših gostiju koji su uz smještaj tražili da im ona i kuha naglo rastao. Kako mama više nije sama sve stizala, zamolila me da uskočim kao pomoćnik za pripremu mesa i ribe na roštilju.

S pripremom mesa nisam imao problema, ali za Prigorca koji je friško po papirima postao bodul, riba je bila pravi izazov!

Strah od podbacivanja pred gostima bio je ogroman!!!

YouTube tada još nije bio pun korisnih videa (osim ako vas zanimaju mačke, naravno), pa sam pomoć odlučio potražiti onako kako se je to radilo stoljećima prije internet revolucije - direktno u četiri oka od osobe s dugogodišnjim iskustvom.

Teta Rada, otočanka, vlasnica restorana i glavna kuharica u tom restoranu, velikodušno je prihvatila izazov te je uskočila u mentorsku ulogu. U narednim tjednima podijelila je sa mnom 40 godina svog kuharskog iskustva i obiteljskih tajni pripreme ribe na gradelama.

Zauvijek ću joj biti zahvalan na tome!

S vremenom sam postao dovoljno vješt da sam dnevno znao ispeći i do 40 porcija orada i brancina, paralelno na tri roštilja sa živom vatrom, i sve to unutar 5 minuta od dogovorenih termina ručkova (znam, usta moja hvalite me 😃).

Ali ono na čemu sam najviše zahvalan teti Radi nije znanje koje mi je prenijela, već što me je naučila cijeniti ribu kao namirnicu.

Zbog nje svako ljeto češće jedem ribu nego bilo koje drugo meso!

Maslina, gradele i peka

Jedan od razloga zašto su naši gosti češće naručivali ribu nego meso je taj što se priprema ribe često smatra težom ljudima koji se s njom prvi put susreću.

No, istina je da je riba zapravo jedna od najlakših namirnica za pripremu na roštilju jednom kada znate par “trikova”.

Sve počinje s dobrim žarom. Dalmatinci vole koristiti drvo masline ili loze, zbog kalorijske vrijednosti tih drva, ali prava tajna leži u tome da prepoznate kada je žar spreman, bez obzira koju vrstu i količinu drveta koristite.

Ako možete držati suhu ruku iznad žara manje od 3 sekunde, žar je prejak i potrebno je malo pričekati da oslabi.

Pomoći vam može i vizualni test – žarko narančasti i tinjajući žar znači da je njegova temperatura iznad 220-240°C, dok pepeljasti žar (sa slojem pepela na sebi) označava temperaturu od oko 180-220°C (koja je idealna za ribu).

Vizualno određivanje jačine žara vam može pomoći kod odabira željene temperature pečenja peke bez da je svako malo dižete i provjeravate jačinu pečenja pogledom na namirnice.

Već s ovim savjetom priprema peke postaje jednako jednostavna kao i priprema bilo kojeg jela u pećnici.

Što se tiče ribe na gradelama, ne trebate je uljiti prije pečenja kako bi izbjegli njezino lijepljenje za rešetku. Ribu prebrišite papirnatim ubrusom i stavite na vruće gradele.

Ključ je u strpljenju – riba će se sama odlijepiti od rešetke kad je dovoljno pečena i spremna za okretanje. Također, prepoznat ćete pravi trenutak za okretanje ribe po oku ribe koje postane bijelo i često pukne.

Ribu okrenite jednom (nije grijeh okrenuti je više puta ali tada samo riskirate raspadanje ribe) tako da ćete je s hvataljkom uloviti kod glave na mjestu gdje su joj bile škrge. Ovim hvatom nećete slučajno potrgati kožu s tijela ribe.

Ribu pecite 5-6 minuta sa svake strane, ovisno o veličini.

Osobno sam izbjegavao zarezivanje riba manjih od 1 kg jer riba tada izgubi sokove iz mesa za vrijeme pečenja. Ako ne zarezujete ribu, sokovi će “skuhati” ribu iznutra, a volumen mesa ribe će se povećati što često rezultira puknućem kože ribe kod leđne peraje – za mene je ovo znak da je riba savršeno sočna i dovoljno pečena.

Za kraj, poslužite ribu s nekoliko kapi maslinovog ulja i jednostavnim preljevom od sjeckanog češnjaka, peršina, limunovog soka, maslinovog ulja i soli.

40 ribljih recepata za inspiraciju

S godinama sam toliko zavolio okus ribe da sam odlučio samostalno isprobati desetke, ako ne i stotine, različitih ribljih jela.

Svaki riblji recept na DWK blogu je rezultat mojih eksperimentiranja s tom zdravom namirnicom!

Ako volite ribu kao i ja, i tražite inspiraciju za riblja jela, pogledajte moju kolekciju od preko 40 ribljih recepata dostupnu na ovom linku.

📸 Foto inspiracija tjedna

Došli smo do kraja još jednog broja Gastro Dnevnika!

Hvala vam što ste ga cijelog pročitali!

Ako znate nekoga kome bi ovaj newsletter bio zanimljiv ili koristan slobodno mu proslijedite ovaj link kako bi se prijavio/la.

Novi broj Gastro Dnevnika izlazi za dva tjedna!

Do tada se radujem vašem mišljenju oko ovog broja, sugestijama kako učiniti newsletter boljim i vašem uključivanju u razne teme koje sam spomenuo u ovom broju.

Do sljedećeg čitanja lijep pozdrav!
Darko Kontin s Darkove Web Kuharice